/ 10 prosečna ocena
0 čitalaca ocenilo
Od najranijih vekova hrišćanske vere uvek su postojali hrišćani univerzalisti – hrišćani koji veruju da će na kraju svi biti spaseni i sjedinjeni sa Bogom u Hristu. Zapravo, svi istorijski dokazi govore u prilog tome da je u prvih pet vekova postojanja Crkve, barem procentualno, univerzalistička struja bila najbrojnija. Avgustin Hiponski (354–430) te vernike naziva izrazom misericordes, „milosrdni“;, pridajući mu, očigledno, prizvuk oštre kritike (koji ja u toj reči, moram priznati, ne čujem). Takvi vernici se u prvim vekovima uglavnom nisu izdvajali u nekakve posebne zajednice. Koristili su isto Sveto Pismo kao i drugi hrišćani, molili su se u istim bazilikama, živeli istim svetotajanskim životom. Čak su i verovali u pakao, samo nisu verovali u njegovu večitost; za njih je pakao bio oganj očišćenja o kojem govori apostol Pavle u trećem poglavlju Prve poslanice Korinćanima, isceljujuće delovanje neodstupne božanske ljubavi na tvrdokorne duše, oganj koji će spasiti čak i one koji su se u ovom životu pokazali nedostojni Carstva nebeskog, koji će spaliti i najmanje tragove njihovih izopačenih dela. Univerzalisti nisu uvek bili manjina među vernicima, barem ne svuda. Veliki otac Crkve četvrtog veka, Vasilije Kesarijski (oko 329–379), na jednom mestu primećuje da u njegovo vreme ogromna većina hrišćana (barem u istočnohrišćanskom, grkofonom svetu koji je on poznavao) veruje da pakao nije večan i da će na kraju svi doći do spasenja. Moguće je da on preuveličava, ali isto tako je moguće i da ne preuveličava; uostalom, čak i ako preuveličava, ne preuveličava mnogo, jer bi u suprotnom svojim savremenicima zvučao suludo, budući da o tome govori kao o nečemu potpuno očiglednom, maltene banalnom. Naravno, vremenom – u velikoj meri zbog određenih, očiglednih institucionalnih imperativa – glasovi univerzalista su se toliko utišali da su se sveli na, maltene, potajni šapat na marginama vere, ako izuzmemo nekoliko sunčanih kutaka hrišćanskog sveta (poput Istočnosirijske crkve). Tek, možda, u devetnaestom veku ova tema stidljivo počinje da se pomalja iz pepela...– Uvod autora
Najvažniji red na ovoj stranici, ono što je knjiga ostavila iza sebe kod tebe.
Učitavanje…
Utisci drugih, poređani po topli prijema u zajednici. Slušaj sve, pa onda zaviri u sopstveni.
Strana je još tiha.
Niko se nije oglasio o ovoj knjizi. Tvoj utisak može biti prvi koji drugi čitalac pročita.
Nevolje s đavolom - dopunjeno izdanje
Lešek Kolakovski
Nevolje s đavolom - dopunjeno izdanje
Lešek Kolakovski
© 2026 Knjigopolis · Deo Librum grupe
oceni knjige koje si pročitao·oslušni one koje tek dolaze