Zombi-kombi jezdi regionom

Ivančica Đerić pjesnikinja je najopustošenijega našeg svijeta, jer ona umije pisati pjesme jezikom tog svijeta. Tamo daleko gdje jest, ili je to blizu, zavisi s koje se strane gleda, osvaja neki posve novi jezik, neku novu rimu, jednostavnu, oporu i brutalnu, zbog koje žalim, zbog te Ivančicine rime i ritma žalim što nije negdje bliže. Ivančica nije postala netko iz drugoga svijeta. Bezbeli da nije, jer pisci ne napuštaju svoje svjetove. Otud i trenutna njezina pjesnička opsesija, koju umije ostvariti na stilski besprijekoran način. – Miljenko JergovićKakva li je ta Ivana, ima takav sluh za bol, takvo osećanje za ritam itakvu hrabrost za izražavanje! – Vladislava VojnovićIvančica Đerić je glas generacije u dinamičnoj mješavini intimnih refleksija i opservacija savremenog društva. Obavezno u čitanke! – Aleksandra Veljović ĆeklićČitajući Ivančicine pesme učim da i zbirka poezije može biti page turner i da se srce može raširiti tako da u njega stanu i Volter i reklama za šampon. Njena volja da razume i da spasi u svakoj pesmi pravi mesta za one za koje mesta nigde nema.Da imam sestru, ona bi pevala kao Ivančica Đerić. – Mirjana DrljevićPesme koje se mogu čitati kao rimovane priče. Živopisne slike, likovi, i situacijeodvode nas u svet duhovite, maštovite, i mudre pesnikinje, u poeziju dubokeosećajnosti i životne proživljenosti. – Tanja Mandić Rigonat„Zombi-kombi jezdi regionom” je kompresovana pjesnička slika svijeta; sve je tu, šarenilo i reklame, smijeh i bol, apsurd i apokaliptične slike, upakovano u prijemčivu, duhovitu, vrcavu, ritmičnu, melanholičnu i originalnu poeziju. – Tanja Stupar TrifunovićIvančica Đerić rimuje starinski, bez sličnog slučaja na prostorima našegčetveroimenog zajedničkog jezika. Koliko god je ta rima gotovo humorna, jer je upovijesti naših književnosti znamo kao takvu – utoliko je sadržaj njenih pjesamategoban i osviješten do kosti – ali nekako čudno oslobađajući. – Ferida DurakovićPjesme Ivančice Đerić imaju u sebi nešto epsko, što odzvanja, što dira i boli,što zastaje u grlu, i teško se guta a dugo pamti. One su poput himne – još bolje zvuče kada se govore glasno, i nikada ne ostavljaju mjesta za ravnodušnost. Sjajna zbirka,za koju je dostatno reći: Gledam u tu knjigu, prepuna je zlata. – Berislav Blagojević