Zadocneli oproštaj
Dragan Vučičević-
još bez ocena
budi prvi koji će je oceniti
Nije da sam hteo,Nisam baš toliko ni želeo.Izgleda da sam morao,Pa sam te zavoleo!Onda sam te mazio,Po ceo dan grlio,Noćima nežno celivao-To se u snovima događalo.Stalno sam se raznežavao,Sve se nešto snebivao,Lako bih suzu pustio,U stvari sam te obožavao!Ti si o meni maštala,Često zbog mene plakala,Blage mi oči tražilaI moje tuge praštala.Znam da se nisi ni snašla,Niti si sebe lagala,Nego si krišom vračala,E da bi nas sreća pronašla!Pa kad smo u zagrljaj pali, Jedno drugog se dočepali, Obraz uz obraz čvrsto stisli, Ko šta hoće neka misli. Ljubav svetoj sve smo dali, Nikada nisu ni postojali Neki i nešto da bi pokušali Kako bi nekako mi se rastali.
Tvoja ocena i utisak
Najvažniji red na ovoj stranici, ono što je knjiga ostavila iza sebe kod tebe.
Učitavanje…
Šta kažu čitaoci
Utisci drugih, poređani po topli prijema u zajednici. Slušaj sve, pa onda zaviri u sopstveni.
Strana je još tiha.
Niko se nije oglasio o ovoj knjizi. Tvoj utisak može biti prvi koji drugi čitalac pročita.