Tajni jezik srba

„Zaranjajući u svijet naših poslovica i izreka, autor se istovremeno otisnuo na brođenje prostorima kolektivnog pamćenja. Kako se kaže u Predgovoru:„… čovek je prečesto zaslepljen mišlju o svom stalnom napretku, uverenjem da može rešiti svaki problem, zbog čega njegovom oku znaju da izmaknu proste činjenice, poput one da postoje večni problemi…“U knjizi se obrađuje trideset poslovica i izreka, od onih široko rasprostranjenih (npr. ružan k’o lopov, ruka ruku mije, obraz obadvije itd.) do onih manje poznatih, npr đevojke rastu ka i zla trava ili ne davi se đavo maslom.