Sutra je novi ručak

Sidrište romana Sutra je novi ručak kriminalistička je intriga, no uz istragu o trima ritualnim ubojstvima duboko između korica aktualne knjige Ivice Ivaniševića uvlači nas još mnogošto: visprena komedija mentaliteta i neformalni gastro dnevnik; nostalgija za nekim poštenijim svijetom i autentičnijim Splitom; lucidna kritika devastacije moralnih i društvenih vrijednosti. Puno je tu ipak ljepote i dobrote, nepomutljive zaljubljenosti u lokalno, užitka u jeziku i sočnosti regionalizama, naposljetku uvijek magičnog ivaniševićevskog humora. U Ručku, jednoj od najbrbljavijih proza koje ste čitali, dijaloga će vam biti puna usta, pjenušavi su i ugodno trpki, poput piva nakon izdašnog objeda u gostionici za samce, starinskoj i skrivenoj od turističke najezde, gdje svakodnevno gurmanski zasjeda inspektor Nalis, čangrizava i pritom neodoljiva izjelica, ujedno poštenjačina s neuništivom radnom i životnom etikom. Kao vodiče kroz splitske labirinte, kalete starog grada, ali i urbanistički kaos periferije, autor nam dodjeljuje živopisan par, mlađahnu istražiteljicu Ninu, ponešto čudnovatu štrebericu upravo prispjelu iz Zagreba i njenog već spomenutog šefa. Možda i više nego što se istražuje, ovdje se mudruje, jede, luta, i to po prostornim i društvenim marginama. A splitski momci, „kriminalaci, mafijaši, lupeži i drogeraši“, koji su predmetom istrage kao žrtve ili pak profiteri nefunkcionalnog sustava i posttranzicijskih zamki, više je na Lovrincu, nego po kvartovskim štekatima, baš kao u pjesmi Dječaka. Ivica Ivanišević svojim prvim kriminalističkim romanom, Sutra je novi ručak, ispisao je pronicljivu analizu tjeskobnog vremena u kojem se odjednom svi osjećamo pomalo suvišno; krimić je to gdje će vas ustvari najmanje zanimati tko je ubojica – a kad to na koncu doznate, stegnut će vam se srce.