Šutnja

I odmah treba naglasiti: to je složeno, inteligentno sročeno štivo koje zahtjeva pozornog čitatelja, ne trpi banalnosti, ne nudi laka, zapravo nikakva rješenja, već samo iskreno upozorava: povijest ne bi smjela biti jedino tegobna i gorka spoznaja o karavanama koje prolaze i psima koji (zaludno) laju, već prije i iznad svega način, put, sredstvo u borbi za očuvanje našeg, ljudskog identiteta i integriteta, protiv vječne dijalektike vlastitih i uopće društvenih zabluda. Ova Krstulovićeva knjiga poetična je dijalektika o melankoliji otpora protiv zaborava, a sama šutnja postaje oblik priče, rječitija od svake priče, kada se riječi u jednom društvu zarad njihove bezočne manipulacije i silne demagogije izližu i istroše.Krstulovićeva knjiga, zapravo cijela njegova trilogija, bolno je svjedočanstvo, uprizorenje o tomu kako smo dospjeli kamo nismo željeli; zašto smo pristali na nedopuštenu relativizaciju „svih stvari koje jesu da jesu i onih koje nisu da nisu“ do točke nakon koje je sve moguće. Kada se zlo povampiri i ovlada svijetom, ni za dobro više neće biti mjesta, a tada više neće biti ni potrebe za pitanja: što s nama? Jednostavno, jer ni nas (više) neće biti. Izvjesno je jedino da se ovakva knjiga nikada nije pojavila na beskraju književnog angažmana.Jaroslav Pecnik