Student se vraća kući

Prva zbirka priča Sare Huskić Student se vraća kući već prvim recima naslovne priče pokazuje da se zapravo radi o studentici – i rodnoj neravnopravnosti, što će biti jedna od češćih tema zbirke. Jer ovo je zbirka koja će satirično i toploironično progovoriti o društvenom u zavičajnom, o Cazinskoj krajini i njezinim žiteljima, i to na lokalnom dijalektu koji je tako dobro napisan da je zbirka praktično ozvučena. Ponajprije kroz te majstorske dijaloge, dijelom kroz luckaste opise, autorica će uz puno humora i elemenata apsurda obrađivati motive etničke isključivosti, konzumerističkih pošasti, iracionalizacije društva, ukratko, pisati o svemu onome što se odvija i globalno. Uvrnute i urnebesne, priče Sare Huskić su slične stripovima Dubravka Matakovića za gen Z preseljenima u Zapadnu Bosnu.Kruno LokotarSara Huskić je zasigurno, kad je prohodala, prvi pad i udarac čelom od zemlju, doživjela u rodnom Cazinu. Cijenim što je zemlja bila dobro suha i tvrda, jer se udar prenio i na ono unutar Sarine glave. Tako je rođenjem zadobila pečat kraja koji je, bar što se tiče ovih prostora i bivše nam zajedničke zemlje, najpravilnije opisati ili pak nazvati, bosanskim Macondom. Tamo stvari nikad nisu onakvim kao što izgledaju. Tamo se kćer zove sinom, a tek pridošla snaha se imenuje mladom, nazivom po kojem će je zvati i u svojim kasnim osamdesetim, ako ih doživi. Jednom mladà, uvijek mladà. E taj uvrnuti i pomjereni ključ u mentalitetu, načinu života, poimanju stvari i međuljudskim odnosima Sara je iskusila od pelena, a kasnije naučila da pažljivo sve promatra, pamti i bilježi. Postala je kroničarka krajiškog magijskog realizma, gdje je količina smijeha razmjerna crnoći i morbidnosti ispričanog vica. Tako i treba čitati Saru. Tamo gdje se budete najviše smijali, znajte da je baš to najteži moment priče. I zato je treba čitati. Jer to je više od čitanja – to je putovanje u čaroban i magijski svijet skoro pa odumrlog jezika i čudnovatih i čudesnih ljudi.Ramiz Huremagić