Stih i pamćenje

U junu 1998. godine, u ataru azbukovačkog sela Donja Ljuboviđa, Milosav Tešić je naišao na seljaka Životu Alimpića i sa njim započeo razgovor koji se polako i neosetno kretao ka osnovnim pitanjima o smislu života i postojanja. Iz celog razgovora zapamtio je samo Životinu završnu rečenicu, koja je bila i komentar njihovog razgovora: „Ima neka vasiona“. Ta je rečenica pesnika godinama pratila, dok se nije smirila u pesmi u čiji je naslov ugrađena, objavljenoj u aprilu 2001. godine u Uskršnjem dodatku Politike.