SRCE EUROAZIJE

GEOPOLITIKA POLITIČKOG PROSTORA! Srce Euroazije je fascinantna i detaljna studija o interpretacijama i reinterpretacijama teorije Halforda Mackindera o središtu povijesti i „srčanoj regiji“; kojom se sada smatra Euroazija. Iako se o teoriji raspravljalo i proširivala se desetljećima, nije izgubila niti na značaju, niti na važnosti. U Rusiji je rasprava o euroazijstvu vječna. Gdje je sudbina Rusije? Je li Srednja Azija Mackinderovo središte povijesti? Gledano iz perspektive prostora, identiteta, etničkog sastava i prirodnih resursa, Srednja Azija je stožer, a Uzbekistan središte. Ovi aspekti u knjizi su detaljno ispitani i treba pohvaliti autoricu jer je uključila stajališta srednjoazijskih znanstvenika i vođa. Vrijedan doprinos znanju i učenju. - Nirmala Joshi, Zaklada Indija-Srednja Azija Knjiga istražuje kako stečeno metageografsko znanje utječe na razumijevanje globalnih procesa i naknadno se transformira u geopolitičko razmišljanje s vanjskopolitičkim implikacijama. Knjiga pruža detaljan pregled spisa, kako iz regije tako i izvan nje, koji razmatraju značaj naslijeđa Halforda Mackindera u kontekstu znatno promijenjene svjetske situacije. Naročito nastoji ispitati kako su kreatori politika i strateški mislioci koristili te geopolitičke koncepte kao opravdanje za svoju politiku u regiji. Konačno, pokušava analizirati u kojoj je mjeri ovo političko razmišljanje pretočeno u praksu. Iz predgovora Zvonimira Stopića Aktualna kriza globalizma s kojom se svijet suočava u ovim trenutcima prouzrokovana je srazom suprotstavljenih administrativnih i upravljačkih ideologija, u čemu prednjače američka, kineska, ruska i europska. Ovi državni i naddržavni entiteti, u pozadini različitih „intervencija” u zemlje poput Iraka, Afganistana, Sirije i Libije ili pak strateškog pozicioniranja, poput onog u Južnokineskom moru, Ladakhu, Gruziji ili Ukrajini, uvijek pod izlikom nacionalne ili „globalne sigurnosti”, desetljećima su marljivo educirale svoje državnike, političare, kreatore ekonomskih i političkih rješenja te birokrate, stvarajući pritom idealnu podlogu za nerazumijevanje gotovo bilo kakvog ili bilo kojeg „drugog”. Ovaj proces, koji svoje ishodište ima u srazovima „velikih” tijekom hladnoratovske povijesti, nastavio se razvijati u pozadini medijske aktualnosti nakon raspada Sovjetskog Saveza, a posebno prepoznatljiv zamah dobio je tijekom administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. U prvome redu, Trumpov trgovinski rat s Kinom, tijekom koje je „Zapad” počeo učiti kako na Kinu gledati kao na neprijatelja, samo je dao povoda uvijek prisutnoj kineskoj sumnjičavosti spram zapadnih sila da se dodatno rasplamsa i stavi se u još veće „stanje pripravnosti”. Pandemija Covid-19, koju nitko nije mogao predvidjeti, gotovo nas je u času podsjetila na to koliko nam je zapravo važno održavati i podebljavati virtualne granice koje smo tijekom povijesti povlačili među različitim državnim i ekonomskim sustavima, kulturama, „nacijama”, religijama i društvima. Neposredno prije i pogotovo tijekom Trumpova predsjedništva naučili smo i kako je lako krenuti korak unatrag u ekološkom smislu te kako se učinkovito, uz manipulaciju tehnologije i medija prepunih „pravih istina”, „postistina” ili „poluistina”, usmjeriti na unutrašnje i vanjske neprijatelje koji nas unatoč općem rastu ili stabilizaciji standarda života na Zapadu ugrožavaju iz ovog ili onog razloga. U konačnici okolnosti „specijalne intervencije” Rusije u Ukrajini, kao i ono što je tome prethodilo tome, razvijeni je Zapad, a ponajviše Europsku uniju, suočio dijelom s time da je rat unatoč nijekanju njegove mogućnosti i vjerojatnosti u Europi itekako moguć, te dijelom s time da se izvan Europske unije na rat nije nikada niti prestalo gledati kao na oruđe vanjske politike... Za samu Hrvatsku, knjiga Srce Euroazije značajna je jer približava rasprave i autore gotovo u potpunosti nepoznate hrvatskoj akademskoj zajednici. Ona unosi nove pojmove u hrvatski znanstveni rječnik vezan uz geopolitiku, poput samog pojma „srčane regije”, od kojih su mnogi sastavni dio rječnika korištenog u teoriji i praksi međunarodnih odnosa. Nadalje, knjiga progovara o odnosima između zemalja i dijelova svijeta o kojima se u Hrvatskoj ne raspravlja, a čije će se razumijevanje zasigurno pokazati važnim u konstruiranju bolje, stabilnije i sigurnije budućnosti kako Europske unije tako i Republike Hrvatske. S obzirom na to u kojoj se poziciji Europska unija trenutno nalazi, „srčana regija” svakako ne bi smjela postati još jedan europski propust. ANITA SENGUPTA znanstvena je suradnica na Maulana Abul Kalam Azad Institute of Asian Studies u Kolkati. Autorica je knjiga Russia, China and Multilateralism in Central Asia, The Formation of the Uzbek Nation-State: A Study in Transition, Lanham, Boulder i Forntiers into Borders: The Transformation of Identities in Central Asia.