Rasuti fragmenti postojanja

Sreća nije ono što nam drugi i naše slabosti nameću. Nju možemo jedino mukom iščeprkati, nikada sigurni kada će biti raznesena prvim iznenadnim naletom vjetra. Kažu da je treba tražiti blizu, u malim stvarima, ali u malu posudu ne stane velika riba, opet iskoči u vodu. Prikloniti se ideji i odlučiti vjerovati svojim prvim dojmovima, prihvatiti svijet oko sebe, razmišljati o tome što je iza stvari, iza pozornice, pa onda to nagomilano i često neupotrebljivo znanje o svijetu i ljudima proliti kao vodu u kojoj je oprano rublje.Križo Katinić je putnik, ali skromni putnik. Nije da ga samo preokupiraju pitanja iskona, bitka, vjere, konačnih stvari, velikih stvari, velikih priča. Premda, i njima je pridodao svoj specifični obol. Njegova su razmišljanja o tim velikim stvarima prožeta jednostavnošću i neposrednošću, pa nam se zato i čini da i takve stvari ne moraju nužno biti zamršeno i zakučasto objašnjene da bi bile duboke. Ali to nije sve. Križo svojim istančanim uvidom i prividno male stvari izdiže iznad banalnosti i tako im udahnjuje jedan posve nov život. (Petar Bujas, iz Pogovora)