Puževi odlaze u estivaciju

Posmatrajući ga sa distance, Zlatan-Zlatko-Zlaja je bio karikatura u pokretu.Totalno neskladan i disfunkcionalan tip. A zbog svoje osobenosti, uvrnutog ponašanja, iznenadnih pokreta i nepredvidivih reakcija, dobio je nadimak Droga.Otac, kojega ne pamti, nadenuo mu je ime Zlatan, zbog zlatne boje kose, koju je imao pri rođenju. Ubrzo se zlatna izgubila, baš kao i otac, a izrasla mu je nova, crvenkasto-riđa.Visok i štrkljast, sa dugačkim i mršavim nogama, ličio je na čaplju koja gazi močvarom. U hodu je klatio glavom napred-nazad kao smjerni horoz koji traži izgubljeno zrno, a kovrdžava kosa mu je skakutala u loknama, kao da su makaroni, prosuti iz kese.— Šta?! – ne mogu da povjerujem da će me ostaviti pored otvorenog groba, nedovršenog posla. Šta da radim sa prababom??— Uzmi ili ostavi! – raskezio mi se osvetnički. Krlje od njegovih zuba me natjeraše da skrenem i spustim pogled na prababinu lobanju. Imala je bolje zube od njega. Ako to skonta, bio sam ubijeđen da će ovaj trgovac smrti pronaći način kako da svoje zube zamijeni njenim.— Ako nećeš da završiš započeto – ne moraš! – održavajući ovo malo ponosa što mi je preostalo, pokušao sam da izblefiram da mi nije stalo do njegove pomoći. I nije mi uspjelo.— Za ove pare ti dajem sanduk i piramidu. Molim lepo! Da ne pričaš okolo da sam ispao nečovek prema tebi – veliki dobrotvor je dodao: – Iskopavanje te ja častim.