Priče o nemiru

opisDesetak godina prije poveo je svoje ljude - navrat-nanos sklepanu družbu lutalačkih Bugija - u osvajanje Zaljeva, a sada su pod njegovom uzvišenom skrbi zaboravili na svu prošlost i izgubili svu brigu za budućnost. On im je davao mudrost, savjet, nagradu, kaznu, život ili smrt, uz jednako mirno držanje i glas. Razumio se u navodnjavanje i umijeće ratovanja - u oružje i građu čamaca. Mogao je sakriti svoje srce; bio je izdržljiviji; mogao je plivati dalje i upravljati kanuom bolje od bilo koga od njegovih ljudi; mogao je gađati preciznije i pregovarati lukavije nego bilo koji čovjek iz njegova naroda kojega sam poznavao. Bio je morski pustolov, izopćenik, vladar - i moj vrlo dobar prijatelj. Želim mu brzu smrt u borbi, smrt na suncu; jer on je upoznao grizodušje i moć, a nijedan čovjek ne može od života tražiti više. Dan za danom pojavljivao se pred nama, bez premca vjeran iluzijama pozornice, a u suton bi se noć na njega spustila brzo, poput spuštanja zastora. Izbrazdane planine postale bi orne sjene sto se dizu visoko prema vedrom nebu; iznad njih je blistavo mnoštvo zvijezda nalikovalo na ludi metež umiren jednim pokretom; zvukovi su umuknuli, ljudi spavali, oblici nestali - ostala je samo stvarnost svemira - čudesna tama i svjetlucanje.