Portret jednog kralja: kralj Milan Obrenović iv (1854-1901)

"Milana Obrenovića osporavali su i kudili i savremenici i istoričari: zbog razvoda braka s kraljicom Natalijom (1888), zbog "neurasteničnih napada", i "čudnih nepredvidivih" vladarskih poteza, zbog toga što je navodno vladar "kome se tačno ne zna ni imena ni porekla", zbog toga što je "ukidao i gazio ustave po sto puta ", zbog ljubavnica i raspusnog, troškadžijskog života ("kockar kao i njegov otac"), zbog rata sa Bugarima (1885), zbog "političkog rata" s radikalima, zbog okretanja spoljne politike od Rusije prema Austrougarskoj (1878), zbog Tajne konvencije sa Austrougarskom (navodno je obećao "da će pokloniti Srbiju Austriji, a sebi kuršum u čelo") 1881. godine i još zbog mnogo čega, ali-zanimljivo-niko do danas nije osporio velike i stvarne rezultate njegove vladavine. Naše vojskovođe u balkanskim (1912-1913) i Prvom svetskom ratu (1914-1918) nisu krile činjenicu da je tvorac takve, slavne i pobedničke srpske vojske bio kralj Milan, a čak se i jedan elitni puk Drinske divizije zvao po njemu. Još jedna osobenost zaslužila je pohvalu i savremenika i istoričara-da je bio lep čovek, a po nekima i da je naš najlepši novovekovni vladar. Bio je "stasit, lepih i pravilnih crta lica" i vatrenih očiju ("oči svoje majke kokete")"-iz knjige