Osnova cjelokupne nauke o znanosti

Postupa li se s dogmatizmom prema njegovim vlastitim načelima, onda ga pitamo zašto on ipak svoju stvar po sebi prihvaća bez nekog višeg razloga. Provedeni dogmatizam jest skepticizam koji sumnja u to da sumnja, jer mora ukinuti jedinstvo svijesti, a s njime cijelu logiku; on, prema tome, nije dogmatizam i protivurječi samome sebi, tvrdeći da je on tobože dogmatizam. Njegovo najviše jedinstvo zaista nije drugo nego jedinstvo svijesti i ne može biti drugo. Do čistoga apsolutnoga Ja on se i ne uzdiže. Na kritičkoj je filozofiji ostalo da učini taj posljednji korak i da time dovrši znanost. U tome se, dakle, sastoji bit kritičke filozofije da se neki apsolutni Ja postavi kao prosto bezuvjetan i ničim višim odrediv, pa ako ova filozofija iz tog načela konsekventno zaključuje, onda ona postaje naukom o znanosti.Središnja Fichteova studija nije samo jedno od najznačajnijih djela njemačkoga idealizma, već i cjelokupne moderne povijesti filozofije. U njoj njemački filozof, prevladavajući razdvojenost subjekta i objekta u jedinstvenu identitetu, izokreće cjelokupnu ontologijsku tradiciju tako što trebanje prethodi bitku, odnosno sloboda nužnosti, čime je utjecao na razvoj njemačkoga idealizma prema analizi pojma slobode.— dr. sc. Željko PavićFichte fundira svoj filozofski sistem u kojem Ja stoji u nerazdvojnomu odnosu s Ne-ja kao vječnoj upućenosti subjekta na objekt koji sam u činu apsolutne slobode konstituira svoj svijet. Nerazdvojnost subjekta i objekta nije samo ontologijski postulat, već dovodi i do moralnih implikacija prema kojima je čovjek u činu slobode dosljedan samomu sebi i provedbi vlastitih načela.— dr. sc. Goran Sunajko