Mama medeya ili promrzli cvjetovi svibanjski

„Zar nije upravo umjetnost ta koja olakšava nesreću svijeta, čini je podnošljivijom za život, pomaže nam bar na tren donoseći utjehu i iscjeljujući okolinu u kojoj će rasti novi ljudi?“JEDAN OD PRVIH ROMANA NA NAŠIM PROSTORIMA KOJI HRABRO PROGOVARA O LGBT ISKUSTVULobel Kluiser, glavni junak romana Mama Medeya Damira Zlatara Freya, nalazi se na velikoj prekretnici. Progonjen avetima nesahranjene prošlosti, Lobel odlazi u San Francisko, grad u kom pokušava da izgradi novi život i ostvari veliku muzičku karijeru. Vešto preplićući američku svakodnevnicu glavnog junaka sa sećanjima na tragične događaje koji su obeležili njegov pređašnji život u Baranji i Zagrebu, Damir Zlatar Frey vodi nas do furioznog raspleta, trenutka u kom se Lobel vraća u svoju domovinu. Pokrećući veliku temu seksualne različitosti, i to kroz priču o samospoznaji glavnog junaka romana, Damir Zlatar Frey nam upečatljivo predstavlja koliko je taj put mukotrpan i kakve sve opasnosti donosi, pogotovo u društvu koje svaku različitost nemilosrdno satire. Dirljiv i duboko human, roman Mama Medeya nenadmašno pripoveda o životima stigmatizovanih ljudi, ali govori i o krhkoj snazi društvene solidarnosti, empatije i umetnosti koje nam jedino mogu doneti slobodu.***„Damir Zlatar Frey vešto i elegantno ulazi u klinč sa zahtevnom pripovedačkom strukturom romana Mama Medeya, izašavši kao pobednik. Teatarsko iskustvo autora ogleda se u različitim narativnim strategijama koje se slivaju i prave zanimljiv kontrapunkt upadljivom intimističkom i ispovednom tonu glavnog junaka, talentovanog kompozitora koji zbog nerazumevanja i progona sredine u kojoj živi mora da napusti svoju zemlju. Jedna od ključnih tema ovog stilski ujednačenog romana jeste strah od spoznaje sopstvene istinske prirode i slobode koju ona donosi. U završnici romana nailazimo na rečenice koje to najbolje potvrđuju: „Ali što ako ostariš bez zanimanja, znanja, sadržaja o samom sebi? Ako te umjesto kontemplacije i mira prožderu sjede vlasi ljubomore?“ Mama Medeya hrabro nosi bolni beleg svoje drugosti od prve stranice do poslednjeg reda i u sukobu je sa isključivostima i zadrtostima gotovo svih društava, a pogotovo onih nedovoljno zrelih, navodnih demokratija u povoju, dajući tako značajan doprinos regionalnoj kvir književnosti.“Zoran Janković