Ludi kralj

„Zaboravite Željka Ivanovića, antiratnog novinara iz ranih devedesetih, čovjeka koji je bio dio svih važnih projekata za stvaranje nezavisne medijske scene u Crnoj Gori (Krug, Monitor, Vijesti) lucidnog kolumnistu, pouzdanog hroničara našeg tranzicijskog lutanja, autora nekoliko vrijednih publicističkih knjiga… sve to zaboravite.Pred vama je sada Željko Ivanović, dramski pisac.Njegov Ludi kralj otkriva i pokazuje dubinu propasti jednog društva. Svi socijalni šavovi su popucali, svaka nepodopština je normalna, svi su razjedeni opštom ali i sopstvenom krivicom. Razgolićivanje sistema upravo počinje od te vrste uvida: zašto su i kako svi bili neka vrsta (ne)voljnih saučesnika.Autor se spretno poigrava i jednim sasvim ljudskim porivom, posebno prisutnim u totalitarnim ili autokratskim vladavinama: potrebom da se zamisli kako će završiti diktator. Hoće li ga snaći (pravedna) kazna ili će se, nekako izvući? Ivanovićev odgovor na to pitanje je dramski ubjedljiv.“– Balša Brković, književnik i kolumnista„Kada "ludi kralj" bježi nakon pada sa vlasti, logično i taj bijeg mora biti ludilo svoje vrste. Ironično, likovi ove drame su pokušali u "ludnici" da nađu mir i spas od ludila koje vlada svuda oko njih i koje se uvuklo u sve pore društva. Duhovito a tragično ova drama slika presjek stanja društva koje ostaje posle ludog kralja. Nažalost, njegov odlazak nije kraj ludila i posledice će se još dugo osjećati.“– Maja Todorović, dramska spisateljica i scenaristkinja„Ivanović je dobro zapisao sve loše što nam se događalo. Najbolje je što će se ova drama igrati, a najgore je što smo sa likovima iz drame živjeli 30 godina!“– Đuro Radosavović, pisac