-
još bez ocena
budi prvi koji će je oceniti
Onda joj je slikar rekao da stane na svetlo, i, ne ispuštajući je iz vida, postavio je papir preko platna na štafelaju i počeo da crta. Na nebu, iznad nepomičnih krovova, lebdeo je žuti oblak. Đinija je gledala u oblak, a srce joj je tuklo kao ludo, čula je Ameliju kako nešto govori, hoda po sobi i uzdiše, ali nije smela da je pogleda. Kada ju je Amelija pozvala da vidi crtež, morala je da zažmiri da bi se privikla na polutamu. Zatim se nagla nad crtežom i bojažljivo pogledala, prepoznala je svoj šešir, ali lice kao da nije bilo njeno, usnulo, beživotno, bez izraza, s poluotvorenim usnama, kao da govori u snu. Soba je polako tonula u mrak, i Đinija je ustala i okrenula se da pogleda neku sliku s kriškama dinje koje su bile sasvim prozirne, kao da su od vode. Primetila je odsjaj ružičaste svetlosti na slici, poput one na zavesi kad je ušla u sobu. Onda je shvatila da treba imati dara da se primete takve stvari kad si slikar. Ponekad bi zastala na ulici, jer bi usred blata i snega iznenada osetila miris letnjih večeri, činilo joj se da vidi boje i senke leta, i čuje šum platana. Leto mora doći, godišnja doba se stalno smenjuju, mislila je sa čežnjom u srcu, ali joj je to izgledalo neverovatno, jer je sada bila sama.
Najvažniji red na ovoj stranici, ono što je knjiga ostavila iza sebe kod tebe.
Učitavanje…
Utisci drugih, poređani po topli prijema u zajednici. Slušaj sve, pa onda zaviri u sopstveni.
Strana je još tiha.
Niko se nije oglasio o ovoj knjizi. Tvoj utisak može biti prvi koji drugi čitalac pročita.
Leto bez muškaraca
Siri Hustvet
Leto bez muškaraca
Siri Hustvet
© 2026 Knjigopolis · Deo Librum grupe
oceni knjige koje si pročitao·oslušni one koje tek dolaze