Kršćani i jevreji u osmanskoj carevini

Skoro pola milenija, Osmanlije su upravljali jednim od najraznolikijih carstava u historiji. Ovo polietničko i multireligijsko društvo je začuđujuće dobro funkcioniralo. Muslimani, kršćani i Jevreji su jedni uz druge izvršavali svoje verske dužnosti i izučavali nauku obogaćujući tako svoje međusobne različite kulture. Svi podanici ovog Carstva imali su, u različitom obimu, otvorena vrata za napredak i uspjeh. U vrijeme svog vrhunca, Osmanlije su stvorile društvo koje je omogućilo veliki stepen regionalne autonomije, ali je u isto vrijeme postojalo fiskalno održiva i vojno jaka centralna vlast. Osmansko carstvo je klasični primjer pluralnog društva.Uz sve svoje mahne, pluralna društva su uistinu omogućila različitim zajednicama ljudi da žive zajedno uz minimalan broj krvoprolića. Takva društva su ostvarila veliki uspjeh na tom polju, ako ih uporedimo sa nacionalnim državama koje su ih naslijedile. Posljednjih godina, naučnici su se posvetili izučavanju etniciteta i etnički raznolikih država potaknuti saznanjem o brojnim etničkim sukobima. Nažalost, većina ovih studija je historijski i geografski ograničena. One se rijetko osvrću na islamski svijet, uprkos činjenici da je jedna od najtrajnijih multietničkih država bilo poslednje islamsko odnosno Osmansko carstvo. Upravo ova istraživanja nastoje odgovoriti ovim potrebama.Knjiga “Kršćani i Jevreji u Osmanskoj carevini; funkcioniranje jednog pluralnog društva” objavljena je uz pomoć Centra za napredne studije iz Sarajeva.U knjizi možete pronaći sledeće poglavlja: Uvod – Benjamin Braude i Bernard Lewis Koncept zimme u ranom islamu – C.E. Bosworth Utemeljujući mitovi millet sistema – Benjamin Braude Millet i nacionalnost: korijeni nepodudaranja nacije i države u postosmanskoj eri – Kemal H. Karpat