Istraživanje o ljudskom razumu

Kad bi se sve prirodne pojave neprestano toliko mijenjale, da nikakva dva događaja ne bi sličila jedan drugom, već bi svaki predmet bio potpuno nov. U takvom slučaju mogli bismo reći, da je jedan predmet ili događaj slijedio za drugim, a ne da ga je drugi proizveo. Odnos uzroka i učinka morao bi biti potpuno nepoznat čovječanstvu. Izvodi i zaključci o djelovanju prirode tog bi časa nestali, a pamćenje i osjetila ostali bi jedinim kanalima, pomoću kojih bi znanje o nekoj zbiljskoj opstojnosti moglo dolaziti do duha. Ako hoće biti dosljedan, filozof mora primijeniti isto zaključivanje na postupke i voljne čine razumnih bića. I zaista, razmotrimo li, kako se dobro povezuju prirodna i moralna očevidnost, i kako oni čine samo jedan lanac dokaza, bez predomišljanja ćemo priznati, da je njihova priroda ista i da su izvedeni iz istih principa.– David HumeRiječ je o jednom od ključnih tekstova ne samo britanskog empirizma, nego i povijesti zapadne filozofije u cjelini. Teme kojima se autor bavi jednako su aktualne danas kao što su to bile prije dva i pol stoljeća, pri čemu je Humeovo polazište uvijek ono radikalnog, empirističkim principima vođenog skeptika – posumnjati u održivost onoga što mislimo da znamo o tim temama, odnosno o izvjesnosti naše spoznaje pojedinih predmeta i vrsta predmeta.– dr. sc. Tomislav JanovićMožda je dovoljno spomenuti već samo to da je upravo ovo Humeovo djelo probudilo Kanta iz njegovog poznatog „dogmatskog drijemeža“; i navelo ga da izvede svoju poznatu „kopernikansku revoluciju“; u filozofiji. A na taj način i Humeov i Kantov misaoni rad i dan-danas predstavlja razmeđu između dviju glavnih filozofskih tradicija na tom polju istraživanja. Utjecaj te diskusije vidljiv je i na drugim područjima a ne samo u filozofskim okvirima, kao npr. u pojedinim granama umjetnosti. Ova Humeova knjiga utoliko nije zanimljiva samo u stručnom smislu nego i u širem kulturnom pogledu.– dr. sc. Neven PetrovićDAVID HUME (1711.–1776.) glavni je predstavnik škotskog prosvjetiteljstva i jedan od zanimljivijih pojava na europskoj intelektualnoj sceni 18. stoljeća. Kao i većina drugih Humeovih filozofskih djela (Rasprava o ljudskoj prirodi, Dijalozi o religiji, Istraživanje o principima morala, O mjerilima ukusa, O besmrtnosti duše, O samoubojstvu, da navedemo samo ona najvažnija), Istraživanje o ljudskom razumu postalo je filozofski klasik i preporučljiva lektira svakog ozbiljnijeg studija filozofije (kako formalnog tako i neformalnog).