/ 10 prosečna ocena
0 čitalaca ocenilo
Kao psihijatar i esejista Kulturnog dodatka „Politike“, u proteklom periodu bavio sam se problemom Džordana Pitersona i Gabora Matea, tj. njihovim pismima, u poststrukturalističkom ključu (tekst mnogo duguje knjizi „Sad, Furije, Lojola“ Rolana Barta, koju je Ivan Čolović preveo davne 1979. godine). Kako se stvar ne bi banalizovala, nužno je bilo navedenim autorima i njihovim priručnicima za samopomoć pristupiti na pomalo specifičan način, kako iz ugla moje profesije (psihijatrija), tako i kroz jednu vrstu jezičke igre. Treba napomenuti da su se Piterson i Mate u svojim knjigama otisnuli na herojsko putovanje u smislu kako ga je definisao Vladimir Prop, čime se prirodno nametnula dramska struktura kao objedinjujuća kompozicija putovanja stazama iskupljenja i isceljenja.Nikola Mikić
Najvažniji red na ovoj stranici — ono što je knjiga ostavila iza sebe kod tebe.
Učitavanje…
Utisci drugih, poređani po topli prijema u zajednici. Slušaj sve — pa onda zaviri u sopstveni.
Strana je još tiha.
Niko se nije oglasio o ovoj knjizi. Tvoj utisak može biti prvi koji drugi čitalac pročita.
© 2026 Knjigopolis · napravljeno s ljubavlju u Srbiji
oceni knjige koje si pročitao·oslušni one koje tek dolaze