Imperijalni šestar jeffreyja dahmera

Imperijalni šestar Jeffreyja Dahmera prvi je dio diptiha antimodernističke dekadentske proze Sebastiana A. Kukavice. Riječ je o hibridnoj i fuzijskoj knjizi ispisanoj dekadentskim prezasićenim stilom koja se istodobno može čitati kao fragmentirani roman, kao zbirka kratkih priča, kao zbirka pjesama u prozi u kojoj se evocira duh modernističke ideje o poetskoj prozi, ali i kao zbirka eseja, pa čak i studija o genealogiji/ama povijesnih mitova o dekadenciji. To je tako jer Kukavica hrabro pokušava rekonstruirati ne samo dekadentski stil i glavne ideologeme dekadentske imaginacije (spleen, dendizam, kult individualnosti, luksuz, morbidnost i sl.) nego i razotkriti „reakcionarnu“; političku dimenziju kritike moderne iz koje ta imaginacija proizlazi (kulturni pesimizam, organicizam, historicizam, apsolutizam i sl.). Na drugoj tematskoj razini knjigu čini niska groteskno-fantastičnih, satiričnih i znanstveno-fantastičnih priča koje su smještene u post-apokaliptičnu budućnost u kojoj oligarhija kao nekad aristokracija, nakon apokalipse „modernog svijeta“;, utemeljuje i konsolidira totalitarni poredak koji se smatra utjelovljenjem najljepšeg i najboljeg političkog režima. Pa ako vam je sve ovo malo, nemojte čitati ovu knjigu.— Kruno Lokotar