Dodatak jelima

Goran Dakić napisao je Dodatak jelima (slavonsko-krajiški kuvar) i to je vjerovatno najosobenija knjiga koju ćete u skorije vrijeme premetati u rukama. I mada joj naslov jasno i nedvosmisleno upućuje na to šta čitalac, svakom stranicom sve gladniji, može očekivati, ovo je ipak “priča” puna impresija, osjećanja i čulnih impulsa kakve, ruku na srce, ne nalazimo ni u jednom kuvaru. Da kažemo da je ovo veliki omaž iću i piću, bili bismo djelimično u krivu – ovo je i omaž ljudima, čulnosti, nostalgiji, sjećanju, pričanju i priči, uživanju. Da kažemo da je ovo sjajan priručnik koji valja imati u kuhinji, potpuno bismo promašili. Pisac ovih redova je literarizovao gurmanluk, a gurmanluk je ipak neodvojiv od malih stvari koje ga začinjavaju. I mada vas neki tekstovi mogu nadahnuti, ovo je ipak beskrajno dopadljiva knjiga o ljubavi prema hrani i umijeću uživanja. I tako je treba i čitati.Iako se u djelima velikih pisaca nađe pasaža koji upečatljivo govore o hrani i piću (anakreontska i boemska poezija, Rable, Prust – kolač mala madlena kao olfaktivni inicijator uspomena, Gogolj, usmena književnost – Jedna gospođa malo večerala, Momo Kapor), u srpskoj književnosti malo je knjiga posvećenih blagoutrobiju na literaturno relevantan način. Tu su Sto ludih ručkova Libera Markonija, Kako sam pojeo sebe Vokija Kostića, Kod srpskog pisca Miodraga Raičevića… Tom popisu mogao bi se dodati i Dodatak jelima.