Benkovačka hronika

Kažu, kada čovjek ostane bez ičega: doma, zavičaja, bližnjih, prijatelja, materijalnih i duhovnih vrijednosti koje su njegovi preci generacijama stvarali, njegovali, ljubomorno čuvali i baštinili, ostanu samo sjećanja. A sa smrću, za koju, opet neki kažu, da je jedina životna izvjesnost, nestanu i sjećanja. Nestane sve, ostane golo ništa. Razmišljajući kako da naslovim stranice koje slijede, sjetim se da su u Benkovcu, sredinom šezdesetih godina prošloga vijeka, izašla dva broja „Benkovačke hronike”, magazina za istoriju, društvena i kulturna pitanja. Moji zapisi i sjećanja, tokom pisanja, začuđujućom brzinom, kako to najčešće i biva, postadoše mnogo šire i dublje štivo, od prvobitne zamisli, i u dobrom dijelu srušiše, ipak, uže ograde jedne porodične i benkovačke hronike, priključivši sebi, malu istoriju benkovačkog kraja kroz minula dva i po vijeka, i mnoge ključne istorijske događaje na našem dijelu Balkana, koji su snažno i bolno uticale na moj Benkovac i moju porodicu.Autor