-
još bez ocena
budi prvi koji će je oceniti
Osim očekivanja koje će ispuniti čitalac Mihizove knjige voljan da se po starinskom receptu, piscu itekako bliskom, pouči i zabavi, to djelo ukazaće mu na jednu književnu zakonitost, čije je mogućnosti srpska literatura u poslednje vrijeme pomalo zaboravila. Književnost najvišeg estetskog ranga ne nastaje nužno iz prevashodno umjetničkih intencija i zatvaranja u artističku samodovoljnost, već i onda kada je stvarana sa skromnom željom da se ostavi pisani trag o drugima, sebi i svom vremenu. Kontinuitet (auto)biografske proze postojano visokog kvaliteta od srednjovjekovnih žitija (Domentijan, Teodosije), preko memoarskih djela epohe prosvećenosti i romantizma (Simeon Piščević, Dositej Obradović, Mateja Nenadović, Nićifor Ninković, Jakov Ignjatović), pa sve do sličnih knjiga pisanih u dvadesetom vijeku (Branislav Nušić, Meša Selimović, Stevan Raičković) govori o određenim razvojnim potencijalima srpske književnosti. U tom smislu, Autobiografija – o drugima siguran je orijentir novim naraštajima čitalaca i pisaca: ona baca snažno svjetlo u prošlost, jednako kao i u budućnost, potvrđujući poznatu misao Miloša Crnjanskog da su memoari „uvek bili najbolji deo književnosti, osobito kada nisu doslovce verni“.– iz pogovora Vladana Bajčete
Najvažniji red na ovoj stranici, ono što je knjiga ostavila iza sebe kod tebe.
Učitavanje…
Utisci drugih, poređani po topli prijema u zajednici. Slušaj sve, pa onda zaviri u sopstveni.
Strana je još tiha.
Niko se nije oglasio o ovoj knjizi. Tvoj utisak može biti prvi koji drugi čitalac pročita.
© 2026 Knjigopolis · Deo Librum grupe
oceni knjige koje si pročitao·oslušni one koje tek dolaze